MONUMENT

Davno je bilo. Bili smo mali.
Više su o njemu stariji znali.
Al niko nije htio da priča,
O tužnoj sudbini Laze Delića.

Ljudina jedna.Monument grada,
Ništa o njemu ne zna se sada.
Ni da je bio, vlasnik znanja,
Niti da je imao velika imanja.

Neki što vrijede mnogo manje,
Uzet su znali samo imanje.
Nije mogla ni početi priča,
O znanju čika Laze Dlića.

,,Takvo je tada bilo vrijeme,,-
reći će NEKI ,,bez dileme.,,
Dobro. A šta je, ljudi danas ?
čika Lazo gleda na vas!!!

Kad gradom prođe, narod šapuće.
,,Eno ga Lazo.U odijelu od vreće.,,
čupav , bradat, sa štapom u ruci.
Ponosno ide po,, Gospodskoj ulici.,,

Društvo su mu, kod male uđerice,
Psi i mačke sa željezničke stanice.
Dal će ga ikad zaboravit moći,
đaci, kojima je znao pomoći???

Ljudina jedna! Monument grada!
Ništa o njemu ne zna se sada.
Nikad se neće pomiriti s time
Vlasnik stihova i prosijak rime.

13. oktobar 2007. BOCO