Recenzija
Slobodan Bajić: "Uljepšaj mi dan"
Već samom naslovnom sintagmom ("uljepšaj mi dan") Slobodan Bajić pritajeno iskazuje i osnovni razlog pisanja! I najstarije definicije lijepoga pisanja govore o uljepšavanju,ljepoti ili estetičkom doživljaju lijeposti čitanja i pisanja.
Slobodan Bajić: "Uljepšaj mi dan"
Već samom naslovnom sintagmom ("uljepšaj mi dan") Slobodan Bajić pritajeno iskazuje i osnovni razlog pisanja! I najstarije definicije lijepoga pisanja govore o uljepšavanju,ljepoti ili estetičkom doživljaju lijeposti čitanja i pisanja.
Bajićeve pjesme su, prije svega uljepšano vrijeme stare Banjaluke i njenih stanovnika, uljepšsana forma duha i daha grada i svih onih nijansi koje su Banjaluku uzdigle do ljepotice na Vrbasu.Tako se Bajićeva knjiga pjesama utkiva u raznovrstan banjalučki korpus različitih knjiga o Banjaluci i Banjalučanima.To su žanrovski različite knjige i svaka je uljepšano lice (romani, knjige pjesama, putopisi...)
Stihom "Klizi ljepota Vrbasom" (Djevojka iz špica) Bajić priznaje autopoetički imperativ knjige.Pjesnik je samosvojni izbornik ljepota u vidljivim i nevidljivim licima grada,u onim tačkama na sentimetalnoj banjalučkoj mapi koje čine njegove vječite mladeže ljepote.Pjesnik se otiskuje čamcem sjećanja niz vrbasku vodu vremenom sa perom, veslom melanholije i sjete.Kao što su se "Vrbe nad vodu nadvile" tako se i pjesnik-putopisac nadviruje nad vodu prolaznosti, nad vodu vremena, zaustavljajući, na tren njeno proticanje sjećajućim i pamtljivim stihom pjesme.Bajićeva pjesma je, zapravo, poetička forma zaustavljanja vremena,zaustavljanja časovnika prolaznosti, koji kuca rubisima prisjećanja i dosjećanja.
Bajićeva pjesma, zaista, diše energijom putopisnog lirizma.Pjesnik nas vodi Banjalukom, njenim materijalnim i duhovnim ljepostima, portretiše njene stanovnike, male i velike.To sentimentalno putovanje započinje Vrbasom, sa perom i gitarom u ruci.Pero pamti rječju a gitara toj riječi daje muzičku intonaciju, muzički dah i uzdah.Pjesma i nastaje između škripe pera po papiru i prebiranju tonova po žici gitare.
U galeriji banjalučkih likova prvi je čudesni, mistični, "monumentalni" Lazar Delić, banjalučki robison u "odjelu od vreće"."Vlasnik stihova i prosjak rime" tako vaskrsava Delića, njegovu udžericu na Željezničkoj stanici,njegove pse i mačke, njegov štap kojim mjeri Gospodsku ulicu.Bajićevo pero ne zaboravlja ni "periferijske zmajeve", "mali raju", koja daje posebnu auru duši grada,koja na svoj način nadgrađuje grad.Svi oni su u Bajićevom imeniku nezaborava!Svjetlo Bajićevog stiha obasjava i "najitimnije " djelove grada:ulične svjetiljke, kontejnere, na primjer, đubrišta ...Iz sjećajućeg stiha ("osjećanja sjetna") čuju se zvučni anestetici, tonovi, "tablete" iz tamburice protiv opoetizovane sjete.
U Bajićevom stihu "kondenzovana " je banjalučka atmosfera ("vreo vazduh...sve leluja...kestena hlad, ugođaj snenog grada..."), a u centru gradske sfere ljepote je "Saračeva kćerka mlada".
Pjesma Slobodana Bajića, međutim ne zaboravlja ni vrijeme ratnog pakla u kojem je lice lice grada poblijedilo od tuge.Aleja uzdisaja je utihnulas onoga trenutka kada su iz zagrljaja otkinuti, iz aleje zavičaja "istrgnuti" maslina, hrast i smreka! Pjesma je forma tuge toga rodbinskog trojca
Stihom "Klizi ljepota Vrbasom" (Djevojka iz špica) Bajić priznaje autopoetički imperativ knjige.Pjesnik je samosvojni izbornik ljepota u vidljivim i nevidljivim licima grada,u onim tačkama na sentimetalnoj banjalučkoj mapi koje čine njegove vječite mladeže ljepote.Pjesnik se otiskuje čamcem sjećanja niz vrbasku vodu vremenom sa perom, veslom melanholije i sjete.Kao što su se "Vrbe nad vodu nadvile" tako se i pjesnik-putopisac nadviruje nad vodu prolaznosti, nad vodu vremena, zaustavljajući, na tren njeno proticanje sjećajućim i pamtljivim stihom pjesme.Bajićeva pjesma je, zapravo, poetička forma zaustavljanja vremena,zaustavljanja časovnika prolaznosti, koji kuca rubisima prisjećanja i dosjećanja.
Bajićeva pjesma, zaista, diše energijom putopisnog lirizma.Pjesnik nas vodi Banjalukom, njenim materijalnim i duhovnim ljepostima, portretiše njene stanovnike, male i velike.To sentimentalno putovanje započinje Vrbasom, sa perom i gitarom u ruci.Pero pamti rječju a gitara toj riječi daje muzičku intonaciju, muzički dah i uzdah.Pjesma i nastaje između škripe pera po papiru i prebiranju tonova po žici gitare.
U galeriji banjalučkih likova prvi je čudesni, mistični, "monumentalni" Lazar Delić, banjalučki robison u "odjelu od vreće"."Vlasnik stihova i prosjak rime" tako vaskrsava Delića, njegovu udžericu na Željezničkoj stanici,njegove pse i mačke, njegov štap kojim mjeri Gospodsku ulicu.Bajićevo pero ne zaboravlja ni "periferijske zmajeve", "mali raju", koja daje posebnu auru duši grada,koja na svoj način nadgrađuje grad.Svi oni su u Bajićevom imeniku nezaborava!Svjetlo Bajićevog stiha obasjava i "najitimnije " djelove grada:ulične svjetiljke, kontejnere, na primjer, đubrišta ...Iz sjećajućeg stiha ("osjećanja sjetna") čuju se zvučni anestetici, tonovi, "tablete" iz tamburice protiv opoetizovane sjete.
U Bajićevom stihu "kondenzovana " je banjalučka atmosfera ("vreo vazduh...sve leluja...kestena hlad, ugođaj snenog grada..."), a u centru gradske sfere ljepote je "Saračeva kćerka mlada".
Pjesma Slobodana Bajića, međutim ne zaboravlja ni vrijeme ratnog pakla u kojem je lice lice grada poblijedilo od tuge.Aleja uzdisaja je utihnulas onoga trenutka kada su iz zagrljaja otkinuti, iz aleje zavičaja "istrgnuti" maslina, hrast i smreka! Pjesma je forma tuge toga rodbinskog trojca
"Daleko negdje u svijetu,
Naviru sjećanja meka
Hrast i maslina tuguju
A ovdje tuguje smreka"
Sve u svemu, onaj koji pročita knjigu pjesama Slobodana Bajića, "Uljepšaj mi dan", postaće na neki način "počasni građanin" Banjaluke, počasni čitač koji će nakon čitanja, krenuti u svoje otkrivanje ljeposti grada! Knjiga " Uljepšaj mi dan" je pjesnički memorijal, i mjesto joj je u banjalučkom korpusu knjiga!
Banjaluka, 01.05.2005
Milenko Stojčić, književnik
Naviru sjećanja meka
Hrast i maslina tuguju
A ovdje tuguje smreka"
Sve u svemu, onaj koji pročita knjigu pjesama Slobodana Bajića, "Uljepšaj mi dan", postaće na neki način "počasni građanin" Banjaluke, počasni čitač koji će nakon čitanja, krenuti u svoje otkrivanje ljeposti grada! Knjiga " Uljepšaj mi dan" je pjesnički memorijal, i mjesto joj je u banjalučkom korpusu knjiga!
Banjaluka, 01.05.2005
Milenko Stojčić, književnik
